Čuljak.
Rod s brda Klobuk (kod Ljubuškog) — i povijest mjesta po kojem je dobio ime.
Ovo ime ima svoje mjesto. Na zapadnom rubu regije Hercegovina, ondje gdje kameniti krš predjela Bekija prelazi u ravnicu, uzdiže se osamljeno brdo — strmo poput kape, poput klobuk. Ono je dalo ime selu u svojem podnožju, a selo ga je prenijelo na rod koji ga nosi i danas: Čuljak.
Čuljak — odakle potječe prezime
Prezime s područja Hercegovina s jasno određenim zavičajem: „Čuljci su Hrvati i većinom potječu s područja Hercegovina — iz sela Klobuk (kod Ljubuškog).“
Podrijetlo prezimena
O podrijetlu prezimena postoje dva tumačenja — i oba, svako na svoj način, vode natrag do kamena i oblika krajolika.
Od vrha
Od dalmatinske riječi čulj — „vrh, vrhunac, tjeme brda“. Čuljak bi tada bio netko tko je živio gore, na uzvisini. To tumačenje dobiva posebnu uvjerljivost u sjeni stožastog brda koje se zove Klobuk (kod Ljubuškog).
Od osobine
Od pridjeva čulav / čuljav — „malih ili zakržljalih ušiju“. Nadimak koji se sa stoke prenio na čovjeka, kao što su mnoga stara prezimena nastala prema nekoj tjelesnoj osobini.
Grb obitelji Čuljak
Obiteljski grb
Obiteljski grb nosi dva natpisa koji govore sve bitno: godinu 1701 i ime mjesta — KLOBUK. U dva polja pripovijeda o životu ovoga roda, njegovoj vjeri, zemlji i podrijetlu.
- Zvijezde & janjeu gornjem polju — znakovi vjere i blagosti; janje kao drevni kršćanski simbol.
- Križ & kaležkriž iznad posude — duboka ukorijenjenost katoličke vjere u zavičaju na području Hercegovina.
- Bačva & volvinska bačva i vol — vinogradarstvo i ratarstvo, rad na oskudnom krškom tlu.
- Brdo & sunceu donjem polju brdo Klobuk (kod Ljubuškog) pred blistavim suncem — brdo koje je imenu dalo oblik.
- Loza & grožđevinova loza — vinogradarstvo koje i danas snažno obilježava područje Hercegovina.
- Šahovsko poljecrveno-bijeli šahovnicauzorak — izraz hrvatske pripadnosti.
Tumačenje se temelji na vidljivom prikazu i tradiciji područja Hercegovina; točno značenje najbolje poznaje sama obitelj — dopune su dobrodošle.
Od predjela Brdo do zaseoka Čuljkove Njive
Zaselak Čuljaka
Nijedno prezime nije toliko sraslo s mjestom Klobuk (kod Ljubuškog) kao ovo: cijeli jedan zaselak nosi njegovo ime.
Župna predaja o tome jasno govori: Čuljci su prvotno živjeli na predjelu Brdo — „brdu“, iznad današnjeg odašiljača. Kad je ondje postalo tijesno, postupno su se spuštali na svoje njive. Te su njive novom zaseoku dale ime: Čuljkove Njive, odnosno „njive obitelji Čuljak“. Uz obitelj Čuljak ovdje su se naselili i Međugorci, koji su se istim putem spustili s predjela Brdo.
U crkvenim maticama prezime se prvi put pojavljuje 1860 — pri krštenju djevojčice Iva, kći Martina Čuljka. Sam zaselak zasebno se spominje tek početkom 20. stoljeća; prije toga ubrajao se u Šiljevišta, iako su prezimena njegovih stanovnika već odavno upućivala na naziv Čuljkova Njiva. U mjestu se i danas nalazi Čuljkovo groblje — groblje ovoga roda.
Klobuk (kod Ljubuškog) — pogranični kraj kamena i vode
Klobuk i njegov krajolik
Klobuk (kod Ljubuškog) nalazi se na krajnjem zapadu općine Ljubuški i čini njezin zapadni prag — posljednje hercegovačko naselje prije hrvatske granice.
Brdo, zaseoci i rijeka
Ovdje se kamenita Bekija — visoravan oko mjesta Imotski i Grude — susreće s područjem Nahija (Bezirk), plodnom ravnicom koju čine Vitinsko i Ljubuško polje. Kroz seosko područje protječe rijeka Trebižat, koja tijekom svojega toka više puta mijenja ime; ispod zaseoka Poljane izbija krško vrelo Klokun .
Ime mu je dalo brdo: riječ klobuk znači „kapa”, a preko staroslavenskog oblika klobukъ potječe od orijentalne riječi kalpak — visoke, šiljaste kape. Upravo takav oblik ima brdo koje se sa svih strana jednako strmo uzdiže iz polja. Selo se sastoji od desetak zaselaka — zaseoci — među kojima su i Čuljkove Njive.
Karta brda
Brdo, njegovi zaseoci i rijeka — a u samoj sredini obiteljski posjed: Brdo i Čuljkove Njive.
Shematski orijentacijski prikaz — nije u mjerilu; položaj zaselaka prikazan je približno.
Tri tisuće godina na jednom brdu
Povijest mjesta
Zavičaj obitelji Čuljak ima dugu prošlost. Brdo je bilo utvrda, granična stražarnica i groblje mnogo prije nego što je njegovo ime prvi put zapisano na papiru.
1. tisućljeće pr. Kr. — ilirska Gradina
Na zapadnom obronku brda krije se ilirska utvrđena naseobina (Gradina) sa suhozidnim bedemom dugim 230–250 m — možda su je podigli Ardijejci, koji su ovdje dočekali dolazak Slavena.
1.–4. st. po. Kr. — Rim uz rijeku Tihaljina
Područje Ljubuški dolazi pod rimsku vlast; nadgrobni natpisi svjedoče o prisutnosti dijelova legija i pomoćnih kohorti. Nekoliko kilometara dalje, uz Humac, nastaje važan vojni logor.
14.–15. st. — Bosanska država & Kosača
Kraj pripada srednjovjekovnoj bosanskoj državi i dolazi pod vlast plemićkog roda Kosača na čelu s hercegom Stjepan Vukčić — po njemu je Hercegovina dobila ime. Iz toga razdoblja potječu Stećci, kojih ima i uz Klobuk (kod Ljubuškog).
1585 — ime mjesta izlazi na vidjelo
U osmanskom popisu sela iz 1585. se Klobuk (kod Ljubuškog) prvi put spominje u pisanim izvorima. Katolici potajno slave misu na brdu Markovište — običaj kojega se i danas prisjećaju.
1701 · 1860 — grb & prvi zapis
Na obiteljskom grbu navodi se godina 1701 i mjesto Klobuk (kod Ljubuškog). U župnim maticama prezime Čuljak prvi se put pojavljuje 1860 pri krštenju Ive, kćeri Martina Čuljaka.
1873 · 1907 — župa i škola
Dana 1. svibnja 1873. Klobuk (kod Ljubuškog) postaje samostalna župa (sv. Marka) — s 5 sela, 243 kuće i 1.607 vjernika. 1907 otvara se seoska škola.
danas — u svijet
Kao i velik dio područja Hercegovina, Klobuk (kod Ljubuškog) doživljava veliko iseljavanje — u Hrvatsku, Njemačku, u Novi svijet, sve do Argentine. Župa 2023. slavi 150 godina postojanja.
Nijemi svjedoci — Stećci, Gradina, Markovište
Na području Ljubuški na 45 nalazišta dokumentirano je oko 600 Stećci — srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika iz 14. i 15. stoljeća, među ostalim i u mjestu Klobuk (kod Ljubuškog). Rubove im često obrubljuje motiv upletenog užeta, a na površinama se pojavljuju križevi i polumjeseci, rozete i ljudski likovi.
Katolički identitet ovoga kraja ima duboke korijene i snažnu postojanost. U osmansko doba misa se slavila na skrovitom mjestu na brdu Markovište ; danas se župna zajednica i vjernici ondje vraćaju jednom godišnje kako bi se prisjetili tih teških godina.
Povijest župe i njezinih zaselaka istražio je povjesničar Fra Dr. Robert Jolić 2015. u monografiji „Župa sv. Marka u Klobuku“ — na 472 stranice, s 331 fotografijom i sedam karata.
Malo selo, velik utjecaj
Iz Klobuka u svijet
Iz mjesta Klobuk (kod Ljubuškog) prezime se proširilo svijetom — u Dalmaciju i Slavoniju, u Njemačku i sve do Argentine. A s obzirom na svoju veličinu, selo je dalo iznenađujuće mnogo poznatih sinova i kćeri.
Marija Pejčinović Burić
Rođena 1963. u Mostaru, korijenima iz mjesta Klobuk (kod Ljubuškog), pohađala je gimnaziju u gradu Ljubuški. Hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova te potpredsjednica Vlade — a od listopada 2019. glavna tajnica Vijeća Europe, kao tek druga žena i prva osoba iz srednje i jugoistočne Europe na njegovu čelu.
Milijan Brkić
Potječe iz zaseoka Brkići-Vlaka. Dugogodišnji zastupnik i potpredsjednik Hrvatskoga sabora (Sabor).
Časni Petar Barbarić
Rođen 19. svibnja 1874. u zaseoku Šiljevišta. Kao isusovački skolastik umro je 15. travnja 1897. u Travniku na glasu svetosti. Papa Franjo potvrdio je 2015. njegove herojske kreposti — otada je Venerabilis, na putu prema proglašenju blaženim.
Fotografije iz mjesta Klobuk (kod Ljubuškog)
Ovdje je mjesto za vaše fotografije — brda, sela i obitelji.
Izvori & dodatna literatura
Prikupljeno iz javno dostupnih hrvatskih, bosanskohercegovačkih, njemačkih i engleskih izvora. Ondje gdje se podaci razlikuju, odabrana je najbolje potkrijepljena inačica.